KRATKI OSVRT I BIOGRAFIJA

 

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu i Sarajevu.

Klasa, Đuro Seder, Raul Goldoni i Radoslav Tadić

Atelier – Medulin

ĐORĐE STOŠIĆ (1960)

SLIKAR • FOOD PHOTOGRAPHER

 

„…slikar koji s lakoćom može slikati uistinu sve i svugdje dosegnuti ravan uvjerljivosti. On decenijski misli brzo, radi brzo, priča brzo i kratko!"

 

Uvijek širok, srdačan, otvoren, direktan i potpuno jasan. On je i eno i etno (i eto) – gurman i bonvivan….

 

Đorđe Stošić, poznati akademski umjetnik iz Pule specijaliziran u fotografiji hrane i vina koji svoja djela šalje diljem svijeta.

 

Akademski umjetnik

Potrebu kreativnog izražavanja kod našeg akademskog umjetnika Stošića primijetili su još njegovi roditelji, pa je tako već s nepunih sedam godina počeo fotografirati koristeći omiljeni aparat koji je dobio na poklon od oca, te se okušao u prvim potezima kistom. Ta početna strast, koja se i danas vidi u njegovim radovima koji su izrazito cijenjeni u svjetskim okvirima, vodila ga je tada i kroz studentske dane na Zagrebačkoj likovnoj akademiji, a potom i godinu dana i na Sarajevskoj.

 

Iako se Đorđe Stošić prvenstveno orijentirao na figurativno slikarstvo, što ga svrstava u odabrano društvo na ovim prostorima, bavi se i fotografiranjem te pisanjem, sviranjem i gotovo svime što mu omogućava kreativnu ekspanziju.

 

Pisao je o gastronomiji kojoj posvećuje dosta pažnje, pripremao hranu za hrvatske predsjednike Mesića i Josipovića te razne ambasadore, slikao je i fotografirao za razne brendove, časopise i ugledne kompanije kao što je Yachts, Nautica, Croatia Airlines, Jet Set magazin, a svirao je svojevremeno i u bendu Naturalna Mistika s kojim je obišao čitavu regiju. Ako itko poznaje hranu, vino, more i ljudske emocije, onda je to naš vrsni akademski slikar, fotograf, i još štošta, gospodin Stošić.

 

Slika realističke prizore, preciznom fotografskom tehnikom, blisko foto-realizmu. Ne libi se pokazati lijepo na lijep način. Sve po obrascu foto realizma čije postulate autor vrlo dobro zna. Po njemu slikar i postupa, ne želeći samo preslikati viđeno, već slici dodati auru“ „nadstvarnosti“ same fotografije……

Ono što je posebno kod fotografiranja i slikanja hrane je ta raznolikost uloga u koje umjetnik uskače, od chefa do degustatora, ponekad kao stilista i dizajner, a tek u konačnici u ulogu onoga koji će to savršeno posloženo okruženje zabilježiti na sebi svojstven način. Treba imati taj poseban osjećaj za organizaciju, prostor, pripadajuće predmete i svaki najsitniji detalj u njemu, ali i strpljenje, mirnu ruku te specifičan talent uočavanja i zabilježavanja onoga što drugi ne uspijevaju uopće vidjeti i shvatiti. Na kraju još „samo“ treba imati mogućnost pretakanja tog talenta na nešto što se opet osjetilno može prepoznati u složenijem ili jednostavnijem, ali svakako inovativnijem i kreativnijem izdanju.